ponedjeljak, 28.01.2008.
... svaka vam čast!!!!!!.....
Tragedija.
Eto, naši rukometaši (a dali smo im nadimak „Pakleni“) nisu osvojili zlato. Dobro, jesu srebro, ali nisu zlato i onda se to ne važi. Kako su mogli Olimpijsko zlato a europsko ne. I onda nas oni Danci pobjede. Očito nam Pakleni nisu bili u formi. Pogotovo onaj Balić. Kao da nije mogao dati još koji gol, a ovako je nagradu za najboljeg igrača odnio Karabatić (kojemu smo na utakmici s Francuskom skandirali "Nikola, pederu").
Dakle, to je stanje svijesti naše države ukoliko netko od naših sportaša nije osvojio maksimum koji je mogao. Priznajem, nije bilo izričitih napada, ali nije bilo niti senzacionalističkih naslovnica s našim dečkima i natpisom „SREBRO!“. Čak i u sportu zlato može učiniti ljude pohlepnima. Ne znam niti zašto nije bilo organiziranog dočeka. Istina je da su dečki došli u dva ujutro pa nije bilo za očekivati desetak tisuća ljudi, ali stotinjak je stvarno malen broj. Više ih je bilo kada je superseksizgodanpametanturbokulskromangenijalac a.k.a Zdravko Mamić izveo striptiz i svoje nimalo privlačno tijelo pokazao licu javnosti ( a tada je u pitanju bila samo jedna pobjeda Dinama- nije da omalovažavam, Dinamo je napravio stvarno veliku stvar, ali ovdje je riječ o europskom srebru!!).
Ali šta ćeš, Mamić je stavljao 500 eura u harmonike. A Červar nam nije pokazao niti najmanju namjeru da se skine, niti da tutne koji euro u neku tamo harmoniku. Pa nam nije zanimljiv. Nema veze što je skoro i on izgorio s igračima na terenu.
Dečki su genijalni, momčad koja mi je oduvijek draga, draža od svih nogometaških (unatoč nečijih angažmana u nekim političkim reklamama, ali oprostit ću mu jer, eto, izgleda kako izgleda=)). Iskazali su se na više prvenstava, pobijedili kada nitko nije mislio da će pobijediti, ostavili doslovne srce i dušu na terenu (a da ne govorim zdravlje), nikad ih se nije vezalo uz nikakve tračeve (dobro, Balića su povezivali s Ergićkom, ali kako sam i prije rekla, on izgleda kako izgleda pa je to očekivano), i iskreno, ne znam tko mi je od njih divniji. I nova ekipa koja dolazi (Čupić=)) i stara.. i svi.. jednostavno divni i moramo se toliko ponositi njima i svake godine organizirati koji doček za njih (ionako volimo te dočeke).
Dalje... i susjedi su nam bili megauspješni, Đokovićeva pobjeda Federera i osvajanje naslova... Stvarno je velika stvar i moram priznati da je bila dobro popraćena na televiziji (čak je skoro cijeli dan vijest bila i na teletekstu).
A u nedostatku nekih političkih tema koje bi me zainteresirale (ignoriram i Milanovića i SDP i njihove svakodnevne kritike Vlade na aposlutno sve „Gospon premijer, vi kasnite punih 12 sekundi, ovo je izričito nepoštovanje RH“) pogledala sam RC ili vam Red Carpet. Kažu, najgledaniji showbiz magazin u Hrvatskoj. Koliko ja znam, trenuutno je i jedini pa to nije neka pohvala. Od nevjerojatno iritantnih voditelja i još iritantnijeg urednika kojemu se ništa ne smije reći da ga se ne bi povrijedilo, do superekstra iritantnih najava dolazimo do nevjerojatno zatupljujućih, tupih, blesavih, nepotrebnih priloga o ne-znam-kome-ni-kako-se-zovu zvijezdama na Balkanu. „Bosanska Paris Hilton“- hu d fak iz det??? I zašto je meni bitno kupuje li bosanska P.H. u Zagrebu čizme u gotovini ili na 28375278 rata, ili je li ili nije u vezi s Deenom za kojeg ionako svi sumnjaju da je homoseksualac pa se sve ovo čini kao dobra krinka. I onda b.P.H. kaže kako se ljubila s nekom ženskom i bila u vezi s nekom ženskom. A meni i dalj enije jasno ZAŠTO, ali ZAŠTO bi ikog u Hrvatskoj to sve zanimalo?????!!?!?!?!?
Bila je tu i neka plava starleta koja eto hoda u prozirnoj robi Njemačkom pa je kao zvijezda, a mama joj- Hrvatica. I zašto onda mi ne bismo u našoj državi posvetili koju minutu na teveu??!!!
Ela Dvornik ima svoj alter ego Sammy Whore i slika se (polu)gola u sado mazo pozama,s umjetno krvi i tako je to sve kul. Buntovna i kontroverzna, nema šta. Kaže njena mama nije jedina. Većina tinejdžera je takva. Uostalom, ona se tako izražava. Gospođo draga, dijete od 16 godina (tek napunjenih!!!) kada se slika za magazin kao što je Klik u slikama kakve su normalne za Klik, definitivno se ne izražava i definitvno to ne rade svi 16- godišnjaci u Hrvatskoj. Nije to ništa normalno i uobičajno. Niti sa 16 godina tetovirati ne znam kakve latinske poslovice- na temelju životnog iskustva???!.
BY the way, tko je malu pustio u „Gjuru „ kad ima 17 a za ulaz je navodno potrebno biti punoljetan i po američkim zakonima, tj 21 godina? Ali to je problem Zagreba, gdje će prije biti puštene curice kao što je mala od Mie Begović, sa svojih 16-17 godina (issss- 16 godina, to je tek prvi srednje), jer ona je dijete čije već je.
Ja i dalje vjerujem u odgoj kojim se moji roditelji odgojili i mislim da sam dobro ispala, ja i ljudi oko mene s kojim se družim, i mislim da se ne trebam slikati gola, ljubakati se s prijateljicama kako bi fotografi Inexa to ovjekovječili ili pak stvarati svoj alter ego kako bi postala netko i nešto. Niti ja niti nitko od meni dragih ljudi i poznanika, ili ljudi koji su mi uzor i kojima se divim.
Opet sam se naljutila=)....
Ali onda opet, sjetim se rukometa i....................=)=)=)=)
Pozzzdrav i pamet u glavu=)!!!
ponedjeljak, 21.01.2008.
"dal' ikad staneš malo, pomisliš na NAS?"
Prije svake utakmice svira, je li, hrvatska himna. (naravno, kada igra Hrvatska).
Novu "Elementalovu" pjesmu definitivno bi treba puštati prije svakog zasjedanja SAbora. Ili svako jutro političarima za buđenje.
Ova pjesma je najbolji primjer koliko riječi mogu značiti u pjesmi (a naslijedila sam ljubav prema pisanoj riječi=)), i zato je bitno da se potpuno isključite od ovog svijeta na 4 minute i 50 sekunde (vjerujte, nećete puno izgubiti. Jedino ako niste uz one koje volite, onda slušanje ove pjesme odgodite kad god poželite pogledati vijesti=)).
Enjoy!!!!!!
Stavljali su plakate s nekom pametnom frazom,
tvoje lice sa kravatom i nekim polu-tupim izrazom,
američkim smiješkom, onako ni vrit ni mimo,
nakon Dva'est dana nacrtane brkove ti bi im'o.
Al' prošlo je - i mi smo popušili spiku,
dali ti taj prokleti glas na lijepe oči, valjda na spiku smo pali –
ti si se dočep'o fotelje, uš'o u Sabor, šutio,
pustio da neko drugi melje.
Ušo bi u dvoranu kad rekli bi „dižu se ruke“.
Preko veze u neki upravni odbor upao bez muke
plaća je rasla, u Saboru nisi rek'o ništa
radije cijeli dan u kantini uz dva gemišta.
Riješio si za stranca neke građevinske dozvole,
od grada da dobije zemlju da shopping centar otvore.
Uzeo si proviziju, kupio stan u gradu,
imao jako skup auto za ić' na sjednicu u Vladu.
Kolotečina te uzela, fino si se uljuljao,
u samo nekoliko godina daleko si ti dogurao.
Od običnog činovnika, kroz rat u mjesnoj zajednici,
u civilnoj zaštiti do stranke pa u središnjici,
pa eto ti izbori – sugrađani vole te,
sad tu si di jesi, ma dobro je, ma boli te
tu si di jesi, ma dobro je, ma boli te
tu si di jesi, ma jebo narod, boli te…
Zašto te imam kad ne daješ mi ništa,
zašto te imam kada ne čuješ moj glas,
da li padnem koji put ja na pamet,
dal' ikad staneš malo pomisliš na nas?
Tko bi rek'o, kako je vrijeme proteklo dok si uživao
evo opet izbora, opet si se kandidirao,
i kupio medije, izlijet'o iz pašteta
nastupao pod sloganom "Izbacimo što narodu smeta".
A zapravo, nisi znao što se zbivalo,
zaglibio si preduboko da bi razlučivao.
al' još jedna pobjeda i zastupnički honorar,
iz oporbe i stranke svi su skandirali "Ti si car".
Bio si u odborima, rezo vrpce crvene
radio ispod radara uz mito i koverte.
Milijuni kuna na računu se talože,
svi te mole za pomoć, uz tvoj potpis sve se može.
Uliziv'o si se tajkunima, ljubio si satove,
prodao si dignitet za drago kamenje.
Zavarao si narod, pokazao im srednjak,
a oni su mislili da si poštenjak.
On je prekrasan čovjek i radišan idealist,
a prije par godina najžešći komunist.
On se bori za narod i kaže da je humanist,
a na naš trošak on je hedonist.
Al je stislo, ti mediji, teško ih kontrolirat
počeli čačkat i kopat tamo di se ne smije dirat,
nekom obrve se digle, Uskok upetljao prste,
ali ne mogu ništa, nemaju dokaze čvrste.
Izgubio si razum, gramzivo grabio za sebe,
ne daj Bože da masa digne glas protiv tebe,
otpuhivao si cigaru s prozora urbane vile bez papira,
nedodirljiv gad bez duševnog mira.
Stolac ti se zatres'o zbog istražnog zahtjeva
i afere izgrađenog shopping centra bez dozvola,
uz povlačenje veza, zataškalo se sve,
vrijeme liječi rane, ljudi brzo zaborave.
subota, 19.01.2008.
OPROSTIT ĆU TI JER JE NEMA.
Oprost je nevjerojatno težak.
Je li moguć oprost u nekim trenucima kad misliš da oprosta nema, kad je oprost opcija koja ne dolazi u obzir. Kad mrziš, kad u prvom trenutku pomisliš da bi ubio, ili kad bi dao sebe i sve drugo što voliš, kad shvatiš nepostojanje nečeg što je u tvom životu trebalo postojati duže nego što bi ti postojao. Nečeg što bi postojalo s tobom. Nekog tko bi postojao s tobom, uvijek i zauvijek.
Onda opet, tko smo da dajemo nekome oprost. Kako itko, sa svim svojim vrlinama i manama, sa svim svojm podlostima, lažima, nevjerama...može nekom drugome suditi? Ili može, jer su njegove manje manje od krivčevih, a ovdje KRIVCEM nazivam nekoga tko je, namjerno ili nenamjerno, nekome oduzeo život.
Kako smoći hrabrosti i pogledati toga nekog u oči, pružiti mu ruku, ma uopće sresti ga, čuti za njega. I što mu reći? Ono što želite ili ono što bi bilo pristojno? Treba li mu pojačavati grižnju savjesti jer krivac ima šanse hodati, smijati, ljubiti, voljeti, slušati, plesati, zabavljati, raditi, uživati, plivati, kupati, učiti, mrziti, mučiti, snimati, slikati, plakati, misliti, jesti, piti, pričati, razmišljati, nazvati... što ima ŽIVOT.
S usponima i padovima, težak ili lagan, ali ga ima.
I svi oko njega imaju njega. Mogu ga grliti, ljubiti, pričati s njim, plakati s njim, patiti s njim, ali mogu sve to S NJIM. S fizičkim prisutstvom osobe.
Je li neljudski izbjegavati krivca jer je kriv? Je li neljudski gledati ga kao KRIVCA uopće?
Treba li ga žaliti jer ne može spavati noćima jer mu je teško, jer ima ljudski život kao teret na srcu? Ili mu treba reći da se raduje svojoj nesanici, jer on barem može POKUŠATI spavati. Jer će jednog dana i zaspati. I nasmijati se. Treba li nam biti krivo jer će on to moći? Treba li mu reći koliko put ga sanjate? Treba li mu reći što je uzeo? Treba li pokušati praštati?
Treba li OPROSTITI?
Ili treba u krivcu (ja ću ga zvati krivcem, kome god to bilo drago ili ne) gledati žrtvu? Treba li pokušati shvatiti košmar u njegovoj glavi? Pokušati shvatiti kakav je NJEMU osjećaj kad sanja i probudi se i misli da je to samo ružan san, a onda shvati da mu se život pretvorio u ružan san, tj. stvarnost iz koje se ne može probuditi? Kako mu je dok ga gledaju poprijeko dok prolazi nekad svojim gradom, svojim mjestom, dok ulazi usvoju kuću, kako mu je dok ga gledaju njegovi roditelji, braća, sestre, žena, muž, dok gleda u oči svojoj djeci koji u njemu vide samo oca ili majku? Treba li pomisliti kako će reći to svojoj djeci, unučadi, jer od nekoga će već čuti? Treba li pomisliti ima li on uopće koga kome će plakati na ramenu, ili svi u njemu vide samo i jedino krivca? Treba li pomisliti što on sada misli i osjeća, što želi, bi li on zamijenio mjesta?
Može li ga se gledati kao ljudsko biće sa svim osjećajima koje svi mi smrtnici imamo? S osjećajem krivnje, grižnje savjesti.
I onda shvatite što ako date oprost a ne postoji grižnja savjesti niti krivnja, ili je jako mala,premala za zločin? Onda primjetite neke situacije koje vas uvjeravaju u to i onda je jako teško i onda ne možete a htjeli biste. Htjeli biste biti bolji, bolji i humaniji. I to biste htjeli iskreno, iz cijelog srca.
A nekad boli previše.
Kako i zašto je obitelj Luke Pezelja, ubojice Kristine Šušnjare, plasirala pismo oprosta u medije, nije mi jasno. Nije mi jasno niti zašto je to top tema u vijestima.
Najteži oprost je kada se uistinu dogodi zločin, dakle s namjerom, s monstruoznom namjerom.
Oprost jer pretežak i premučan da bi se mogao tek tako povlačiti po novinama.
Mirjana Hrga je izvrsna novinarka. Posjet obitelji Pezelj, gdje majka leži pokrivene glave, otac ne priča, uplakani brat pokušava nešto reći i ispričati se...niti jedan novinar ne bi odradio korektno i u redu jer je tada prisutna samo BOL.
Bilo bi puno ljepše kad bi se novinari usredotočili na krivca, na ubojicu.
Pokušajte se staviti u kožu jedne i druge obitelji.
Pokušajte okrivljavati krivca. I biti krivac.
Lako je kriviti, treba znati oprostiti.
Oprost je nevjerojatno težak
srijeda, 09.01.2008.
do U smoke?
Upravo je započeo 46 daN….
Od održavanja izbora.
Nakon 45 dana uspjeli smo konačno otkriti tko će činiti tu čuvenu koaliciju. Mora se priznati da je bilo i više nego napeto svo ovo vrijeme.
Prvo je Mesić donio čudnu odluku nakon izbora čekajući da netko prikupi dovoljan broj mandata, zatim je Zoki cijelo vrijeme pričao kako je on zapravo pobijedio, nastavila su se i prepucavanja oko sučeljavanja- zašto ga nije bilo, tko je kriv…
Meni je zapravo jako žao što se oni nisu sučelili, bilo bi jako zanimljivo vidjeti Ivu vs. Zokija kako se znoje i odgovaraju na novinarska pitanja (da, znam da na kraju ne bi zapravo na ništa konkretno odgovorili), ali svejedno. Zanimljivo bi bilo. Još da se Zoki usudio dovesti Ljubu… he he, to bi bio definitivno najsplativiji show za kojugod televiziju.
Meni je bilo posebno zanimljivo čuti da će u koaliciju ući HDZ i HSLS i HSS, koji su jednostavno nespojivi i nije mi jasno zašto se nitko ne čudi tome. Vrhunac je bilo Milanovićevo povlačenje Jurčića kao kandidata za premijera. Nešto je jako trulo u državi našoj.
Mirjana Hrga danas je gospon Frišćiću pustila isječak kada je u 11. mjesecu gostovao u njezinoj emisiji i rekao kako je HSS poštena stranka i kako će u slučaju koalicije koalirati s SDP-om. Mi Hrvati navikli smo na «rekla- kazala» i ovo se vjerojatno Friščiću više neće spominjati.
pa j…. je li moguće da se nitko kod nas ne može držati rečenog, nego iz bilijun rečenih laži više ne znaju ni sami istinu. Hoće li se IKAD pojaviti netko tko će se htjeti pobrinuti primarno za DRŽAVU?- tako mi je žalosno to što imam 20 godina i ovakva razmišljanja (temeljena na stvarima koje sam sama uočila!)
Ogorčena sam.
POPUŠILI SMO. 
...sve što smo trebali popušiti. Doslovno i slikovito rečeno.
Slovencima ćemo očito dati sve. Oni ipak nemaju NIŠTA, bilo bi u redu da im zbog dobrosusjedskih odnosa ponudimo dio našeg mora, može i zemlje, onako, čisto za poklon. «Evo, susjedi naši, cijela Istra, kao mali znak pažnje za vas!»
Možda bi ju oni znali bolje iskoristiti. Jer mi ne znamo.
A oni znaju. Oni znaju sve i zato ih u zadnje vrijeme slijedimo u stopu. Kad bi barem mogli biti tako veliki (khm khm) i važni kao SLO pa da i mi budemo u EU! SLO je naš Superheroj. Ali i Superheroj se morao truditi da bude Superheroj i zato je zabranio pušenje na javnim mjestima! I zato i mi to moramo napraviti čim prije!!!!!!!
Mislim da bismo na račune ovo ljeto mogli odštampati i kome se obratiti zbog zabrane pušenja. Zanima me tko će jednom turistu objasniti da kada izađe van, i završi u nekom klubu, tj disku NE SMIJE zapaliti cigaretu. A možda superzdravapoštenačista EU uvede i zabranu točenja alkohola u kafićima!!! Tako da se konačno smanji broj maloljetnika koji završavaju na ispumpavanju želuca (oni ionako piju na plažama, ali who cares. ) I onda svi možemo postati jedan divan zdravi svijet, tj, kontinent jer mi smo bolji od one prljave Amerike.
A MOŽDA da zabranimo i psovanje, nedolično ponašanje, izazovni ples, one polugole go go plesačice i sve druge moguće poroke na javnim mjestima. A MOŽDA da sva javna mjesta pretvorimo u Crkve? Msgr. Bozanić i ostatak ekipe bi se složio.
Ogorčena sam i zbog toga.
A gospon Bozanić bi hitno uveo i zabranu , usudit ću se reći, najvećeg zla na ovom svijeta- ATEISTA.
Kakvo mito i korupcija, ubojstva, silovanja, pa čak i bludni grijesi… sve je to ništa naspram ATEISTA. Koji nam prijete svojim praznim dušama sa svih strana.
Ali to nas kršćane ne treba dirati, jer ipak mi ćemo svi u Raj a ostatak svijeta koji živi u zabludi ide direktno u Pakao. Problem je što sve vjere smatraju smrtnim grijehom vjerovanje u drugog boga, dakle, šta ako na kraju svi osim ateista završimo u Paklu?
CRKVI JE MJESTO U CRKVI I KRŠĆANSKI JE V O LJ E T I!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! 
Upravo zbog ovakvih stvari udaljavam se od Crkve i počinjem vjerovati samo u crkvu.
Ova Bozanićeva izjava je nevjerojatno sramotna, i žalosno je što se nitko zbog nje nije niti ispričao. Ogorčena sam.
Žužić je dobio 5 godina zatvora, naravno da će se žaliti na to jer se sudilo njegovom ocu a ne njemu… bla bla bla. Što se ove teme tiče ovdje nikako ne mogu biti objektivna tako da ne mogu to prokomentirati kako bih htjela…. Ali naravno da neće odležat svih 5 godina…
Jer država u kojoj popularni i priznati novinar može drugom (također priznatom) reći da jede govna uz još mnoštvo ODVRATNIH I SRAMOTNIH uvreda, ni uz zabranu pušenja ne može tek tako postati –superheroj. Mi smo i dalje Balkan, koliko god se sramili to priznati.. ića i piće, uz dim cigare....to je naš život!
Pozz do idućeg posta, uživajte u sitnicama i velikim stvarima koje vama znače puno, koje vam uljepšavaju život, i… izbjegavajte vijesti. =)
petak, 21.12.2007.
A KADA RAKITIĆ DIŽE RUKE?
Rakitić diže ruke na „Udara u glavu ko šampanjac, tvoje malo, crno koleno“. Ili slične hitove. Priznajem, ne znam niti jednu od superekstra popularnog Kitića pa sam napisala čuveni Šampanjac.
ALI nije problem samo u Rakitiću.
Moje mišljenje o cajkama, toj ne- glazbi, je da zapravo o njima ne bi niti trebalo postojati mišljenje. Jer ako nemamo mišljenja, znači da ne razmišljamo o njima. Ako ne razmišljamo o njima, ignoriramo ih. Ako ih ignoriramo, nestat će.
MEĐUTIM. Ne misle svi tako, i tu nastaje problem zvan cajke. I nadam se da mi nitko neće ostaviti komentare tipa „jesi kad probala slušati, dira te točno u srce“ bla bla. Jer, kao prvo, takvo nešto nemam apsolutno nikakvu želju slušati niti se POTRUDITI da mi se svidi. (a inače nisam takva). Kao drugo, to mi jedino može slomiti srce od tuge i žalosti koliko je loše, mene u srce udaraju neki bolji stihovi.
Što je toliko fascinatno u toj vrsti glazbe (hm, možda zapravo rješenje leži u prsatim pevaljkama? Neće bit, Rakitić je bio na Mili Kitiću.hm. ) ne znam i ne mogu otkriti. Melodija? Jel moguće da je stvar samo u melodiji, da je ona toliko zapanjujuća, divna i božanstvena da možemo zanemariti riječi pjesme, da se nikad ne upitamo kako to njeno malo crno koljeno udara u glavu? Radi li se ovdje radi zapravo o nasilju žena nad muškarcima? Znači da žena muškarca mlati koljenom u glavu dok joj ne pocrni. Treba onda pomoći tom čovjeku koji to pjeva (ako pjeva muško. Ako je žensko, onda ne shvaćam). Ili je ona jednostavno crnkinja. Ali opet, onda se radi o rasizmu, jer zašto napominjati to CRNO koljeno. Eto, potrudila sam se i dalje ne razumijem.
Ne osuđujem ovdje samo nogometaše, većina države zaražena je ovim opakim virusom kojem se ne nazire kraj.
Smiješno mi je kako sad svi mediji napadaju Rakitića, kao da nisu svjesni kolika masa naše države (ista ona koja će plakat na „Srce kameno“ i spomenu naše trobojnice, ali i na hitovima Cece, Arkanove žene a znamo svi tko je i što je Arkan.
) zaprvo ne osuđuje Rakitića jer je on odlaskom na cajke jedan od njih. Pogledajte samo profile na Tulumarci, MySpaceu, forumima... Što slušaš- narodnjaci, techno, ili pak narodnjaci, r'n'b. Nekad čak i narodnjaci /rock. Pogledajte samo posjećenost jednog techno/house partija
ili otiđite u Lake City (da Zmaju, u Lake). Zato je besimisleno uopće napominjati gdje je Rakitić bio i pisati naslove tipa „Rakitić na narodnjacima“. Jer nas to neće dovoljno sablazniti. Možda i hoće, ali onda smo stvarno licemjerni.
Uostalom, čovjek je prijatelju OBEĆAO otići na rođendan. I što je drugo mogao. Zamislite da neki doktor tako npr obeća prijatelju da će doći na njegov rođendan. Naravno da se obećanje mora ispuniti. E sad, hoće li on sutradan zaspati nad operacijom ili je loše izvršiti, nije to bitno, jer je OBEĆAO doći. Ja to skroz razumijem.
A možda bi i meni bilo pametnije nabavit ultrasuperkratku minicu, zlatnipojas, šljkoastu majicu i štikle i deriiiiiii (IAKO i ova Zg "zlatna mladež"- ha ha sere me se od tog imena i od njih svih, sinova i kćeri bogatih roditelja- u svojim Guči, Dolče Gabana i sličnom pleše po stolovima 
).
pa bi i upecala nekog nogometaša možda. A ne ovako studirati, učiti, raditi... Odabrala sam teži put.
Eto u pravo zato volim Bilića, jer kako je napisao jedan novinar u Jutarnjem članak o Slavnu Biliću u kojem je rekao kako Slaven Bilić ne diže ruke otkidajući na hitove svih tih pevaljki, jer Slaven Bilić diže ruke samo kad Hrvatska pobjeđuje.
(pročitajte opet naslov posta=))
Budite dobri lijepi i pametni i opet vam želim dobre, dobre glazbe. 
utorak, 11.12.2007.
sve i svašta jer me dugo nije bilo....
Znam da je red da više nešto napišem i eto sto puta sam to odgađala, i eto sad kad moram učit za kolokvij nema većeg gušta nego stavit nešto dobro da svira i pisati...
Valjda sam jedina koja još nije prokomentirala izbore... he he ne žuri se meni, vidim ja da neće ovo tako skoro.
Prvi put sam u životu glasovala jer stavarno nije u redu srat i sjediti i žaliti se da je sve tako loše a ne potruditi se. Da li žalim? Ne žalim. Smiješno mi je sve ovo. Bilo bi najbolje da se SDP i HDZ zajedno udruže. To bi bila senzacija, pričalo bi se o nama. Predizborna (sprdancija) kampanja bi bila samo uvertira. Onda bi tko zna koliko čekali tko će biti premijer. Neredi bi izbili. Sanader i Zoki bi se pomlatili tko će biti premijer. Jer, eto Jurčić neće biti (velikog li iznenađenja).
Smiješna mi je ta politika. Lako se čovjek navuče na nju. Prije bih ostajala budna dugo u ujutro jedino kako bi gledala Oza, dok sam bila mala Doru, nekad Oscara ili emtivijeve nagrade. A eto sama sebe nisam mogla prepoznati dok sam u jedan ujutro čekala rezultate izbore a znala sam da ujutro u 6 krećem na busza Zagreb.
Iako sam iz protesta ugasila teve u ponoć kad su hadezeovci donijeli tortu kako bi slavili jer su oni pobjednici (a tad je bilo tri glaza razlike između njih i druge bande, iliti ezdepeovaca). Ipak sam ga morala poslije upaliti.
Super su mi hadezeovci. Baš super. Gledam ih i mislim, tko je ovdje lud. Novinare lako ušutkaju odgovorima „idemo dalje“, jer zna se tko su pobjednici.Netko je prošle godine imao post „Samouvjerenost pali“, vezano upravo za HDZ.
Divno bi bilo kad bi ljudi imali takvu dozu samouvjerenosti u životu, ali to nije nikakva samouvjerenost, to su naučene rečenice. I zato, MOLIM VAS, ako ovo bude pročitao koji novinar ili budući novinar spustite ih malo na zemlju, zaobiđite uobičajena pitanja, dok ne dobijete odgovore. Oriana Fallaci je svoje sugovornike nebrojeno puta pitala isto pitanje, dok nije dobila odgovor. I ona nije (bila) jedina koja traži konkretne, a ne diplomatske odgovore. Ima puno takvih EUROPSKIH i SVJETSKIH novinara. Hrvatskih? Nema. Ok, Bago je još ok, zna biti prilično oštar, i Latin, možda ne provocira toliko s pitanjima, ali bira „opasne“ teme i sugovornike. Dok Stanković (kojeg većina Hrvatske smatra nevjerojatno kontroverznim) iako se trudi biti onaj za kojeg će svi reći „ e ovaj ima muda“, on to nije. Nije superkontraverzno upitati gospon Sanadera je li on PEDER u talk showu koji slovi kao političarski. Ne radiš za Red Carpet. Pitaj ga šta je s Kornatima, i do kojeg datuma će njihove obitelji (makar oni) saznati što je to bilo, a bilo je nešto. I pitaj ga to pitanje dok ti pred cijelom državom ne kaže TAD I TAD. A kad se dogodi to TAD I TAD, onda ga opet zovi ukoliko se nije izjasnio.
Naši novinari su me tu predizbornu večer stvarno jako naljutili, pogotovo s Nove i RTL-a . Zašto nije nitko Sandaru rekao da su oni ustvari gubitnici jer je SDP dobio više od 20 novih mjesta u Saboru a oni 15- ak manje?
Je li Mesić kriv ili nije, pojma nemam , ne razumijem se toliko u to, ali stvarno me strah što će ispasati od svega ovoga na kraju. A kako ćemo tek funkcionirati iduće 4 godine s 482485 stranaka u koaliciji...
Naravno da će sve biti isto, svaki dan u novinama čitat ćemo iste priče i čudom se čuditi kako je netko dobio samo tako malo zatvora za dvostruko ubojstvo iz nehaja pod utjecajem alkohola i brzinom (kako ono, iz ugledne je obitelji?), gledat ćemo hrabrog novinara iz „Provjerenog“ kako otkriva pedofile. Eto, to je po meni hrabrost, a pogotovo kontroverzija. Tko nije pogledao, trk na Ubi2. I mi ćemo se i dalje čuditi kako je moguće da toliko odvratna stvorenja uopće mogu hodati gradom slobodni i zašto ga murija ne može privesti. A već je imao prijave da je silovao svoju curicu (od nekih 7,8 godina). Ali tu se ništa ne može. Uostalom, zar je to bitno? Nije. Jer mi se moramo koncetrirati na EU!!!!!! Kako bi bili super kul jer mi smo u Uniji.
Ne želim zvučati kao oni komentari u 24 sata tipa „naša Vlada ništa ne radi. Oni samo uzimaju novce“. Naravno da kradu, i krast će, krala bi i ja da mogu
Znam da Sanader sigurno nije sjedio 4 godine i krao /kupovao/ dobivao satove (ljudi, MOLIM VAS, ne komentirajte više satove kako bi ukazali kako naši političari kradu a ništa ne rade. Hvala lijepo. ). Država je nevjerojatna odgovornost, i hvala Bogu, ne živim u nekoj diktatorskoj zemlji ALI.... previše je tih nekih mučnih slučajeva, kada pravda ne dolazi na svoje jer se oko toga ništa ne radi, jer se prebacuju loptice kako bi se oslobodilo krivce koji nisu krivi jer su, eto iz ugledne obitelji. Ili imućne.
Stalno se nadam da će se riješiti, a znam da neće.
Također, danas sam vidjela komentar gđe. Žužić, majke mladog gospodina Žužića poznatog po izjavi br. 1: kako se ne osjeća krivim i izjavi br. 2 (nakon medijske halabuke): da je barem on bio na mjestu te djevojke. Kao prvo, to ne možeš očekivat jer krivci uvijek ostanu živi, što bi trebalo uvrsiti u Murphijeve zakone. Ali, naravno, zašto uopće o tome raspravljati, jer u ovoj našoj hrvatskoj (namjerno malim slovom, proud to be Croat, ali eto nekad sam frustrirana) znamo da neće biti nikakve opasne kazne. Zašto da se onda svi skupa brinemo i strepimo što će biti?
Pročitala sam post na catdeluxe.bloger.hr o svakavim sranjima. Eto, strašno i prestrašno. Eto koja informacija: u Švedskoj studenti dobivaju studentske domove, kao i u Hrvatskoj. Ali oni nemaju baš sobe, jer žive u 28 kvadrata, s namještajem koji se svake godine obnavlja u „Ikei“. Ima i tamo sranja, ali ovakve gnjusote moguće su samo na Balkanu. Naravno, oni te svoje stančiće plaćaju oko 3000 kruna (oko 2800 kuna). Strašno, rekli bismo mi.
I nije tako, jer od negdje 13. pa do 25. godine od države mjesčno dobivate 2500 kruna (oko 2300 kuna) tako, za život, robu i provode. Da imate. I nitko ne može ništa s tim bez vas. I svake godine novi laptop, super popuste u svim trgovinama, o knjižarama neću niti govoriti, jer ste student. I da, nakon završene 3. godine fakultetskog obrazovanja 100% ste sigurni da ćete dobiti posao u struci.
Eto, ne valja kad ne pišem ovako dugo jer se onda ovako raspišem.
Znam da je ovo sve pesimistično i negativno, ali iza kolokvija ću, VALJDA biti bolje.
Ali iza petka, 14. 12. ću definitivno biti najbolje, Hladno pivo će mi pokazati da nam je država ipak Hrvatska s velikim H.
Enjoy
petak, 16.11.2007.
hmhmhmhmhmhmh....
... evo me.....opet na početku a svaki početak je težak, pa eto tako i ovaj moj sad. Inače uvijek početke svojih, nazovimo ih, pisanih djela pišem na kraju, kada priča već dobije neki smisao... jer najteže je početi pa ja uvijek biram lakši put. =)
Uglavnom, prošlo je 4 mjeseca nakon mog zadnjeg pisanja, voljela bih reći da je sve po starom, nažalost ne mogu, malo (puno) sam promijenila svoj metalni sklop u glavi i nekako vjerujem da će moji novi postovi biti ipak pesimističniji, isfrustriraniji... ili možda neće...???
uostalom, to nije niti bitno, ne valja unaprijed ništa govoriti niti planirati ... a vi ćete najbolje procijeniti sami...
dakle, na početku svoje 2. sezone bloganja ( haha, kao da se radi o sezoni Big brothera=)=)=)) naravno da se očekuje koji komentar o predizbornoj kampanji...
hm. kratko i jasno- dosta mi je kampanje. većini ljudi je dosta kampanje. Sanader vs. Milanović, tu i tamo uleti Jurčić... i tako već skoro 30 dana.
Najviše me ljuti to što naši budući premijeri i saborski zastupnici koriste (pre)jednostavan, priprost vokabular , nevjerojatno loše smicalice, a u televizijskim emisijama uživo rijetko tko kada kaže nešto konkretno.
Ali, moram priznati, ovako me barem uspiju nasmijati.
Teško je na adekvatan način privući glasače, jer je to nevjerojatno širok pojam publike (uzmimo u obzir samo dobnu granicu, ili razlike u obrazovanju, od onih s osnovnom školom do doktora).
Ipak, mislim da je ova kampanja prošla sve granice dobrog ukusa. Raspravlja se o tome je li Milanović mislio da je Sanader kao Milošević ili ipak nije, i igra se na najbjedniju kartu u retorici- ismijavanje.
.........Npr, reklama SDP-a koja se vrti na radiju 101, u kojoj ženski glas (kao spikerica vijesti) govori kako se premijer Sanader na otvaranju nekog dijela autoceste (MISLIM da je autocesta, kasno mi je za razmišljati=)) našalio i zatim čujemo Sanadera kako govori kako mu je netko (od njegovih stranačkih kolega, ne mogu sjetiti tko, kažem, kasno je=)) rekao kako ukoliko ovako nastave graditi da se u Hrvatskoj više neće imati što izgraditi. Nakon toga ide ubačen, "nasilni" smijeh. Ne znam jesam li ja krivo shvatila reklamu (a opet, nije to molekularna mikrobiologija) ali pustiti u eter neku rečenicu i zatim je DOSLOVNO ismijati je krajnje neukusno. naravno da nisam zapamtila je li SDP u toj reklami uopće nešto bitno rekao.
KAda sam prije nekoliko mjeseci odgovarala na telefonsku anketu, rekla sam da bih mogla glasati za SDP. Neki dan dobila sam pismo Zlatka Komadine, u kojem piše:
"...kad su u pitanju bolji vrtići, škole i fakulteti...treba jasno reći kako je ova Vlada obrazovnu strategiju zamijenila isihtrenim i nedosljednim odlukama...Zbog toga u obrazovanje namjeravamo uložiti dodatnih dvije milijarde kuna."
"Na žalost, ova Vlada nije nastavila taj trend (misli se na smanjenje zaposlenosti za vrijeme trajanja mandata kolacijske Vlade, op.a.=))..."
Naravno, lijepo od njih jer su se bazirali na područja za koja sam ja u anketi navela da smatram kako se treba obratiti pozornost na njih.
ALI, ja sam ta područja navela jer smatram da su loša, ne treba me dodatno u to uvjeravati, treba me uvjeriti da baš oni to mogu promijeniti na bolje, a to nisu uspjeli, zapravo nisu niti pokušali. Znam i ja da bi bilo lakše kada bi se u školstvo uložilo dodatnih XY mili(bili)juna kuna, ali znamo svi da to nije tek tako.
Uglavnom, ove godine odlučila sam otići na izbore i glasati, a ne samo kukati da nešto ne valja. Pratila sam predizbornu kampanju više nego ikad ali konkretnan odgovor nisam dobila. Ne znam kako buduća Vlada (koja god to bila) misli riješiti ikoji problem. Smatram da se ove godine nitko nije usredotočio na nas, birače, unatoč sloganu poput "ljudi su snaga". Jesmo, mi smo prava i istinska snaga, međutim znaju li ONI ( a mislim na političare=)) to uistinu?
Sviđa mi se kako je kolegica na carolinevz.blog.hr napisala da mi idemo dalje s njima ili bez njih.
Eto, toliko za prvi post....do drugog nadam se da će mi nešto pomoći da se odlučim za koga glasati,a i nadam se da ćemo svi uspjeti preživjeti zadnji tjedan kampanje... Tko zna, možda nas baš iznenade?
stay good
srijeda, 06.06.2007.
mladost...alkohol...brzina...
Punih pet godina moj tata se ustajao u rane jutarnje sate kako bi svaku subotu i petak vozio kući (naime, od mjesta gdje živim udaljena sam nekih 5 km). NIKAD nije rekao da mu se ne da, da mu se spava. Nekad bi išao loviti lignje (a to se radi samo noću, za one koji nemaju riblovnih iskustava- kao ja, uostalom) i pokušavao bi koju uhvatiti do 3 ujutro, jer sam ja do tad htjela biti vani, a nekad bi me dovezao kući i odmah krenuo ribariti.
Nevjerojatna volja, morate priznati. Rijetki su ti roditelji koji bi se toliko žrtvovali za dijete. Ali on sam zna da u ničijem drugom autu nisam sigurna kao u njegovom.
I toliko puta su me svi nagovarali da ostanem, jer «netko će te odvesti kući».
Vjerujete, najlakše je naći prijevoz u četiri ujutro kad svatko svakog voli, još uvijek pod utjecajem alkohola. Tad nikad nitko nije bez benzina, nitko se ne boji policije, ma nema nikakvih problema. Opet, ja nikad ali nikad tad nisam sjela s nekim drugom u auto, osim s tatom ili prijateljičinim mamama.
Jednom mi je tata rekao da si ne bi mogao dopustiti da se meni nešto dogodi samo zato jer se on zbog komfora i sna nije htio ustati.
Sigurno se pitate zašto vam ja sad sve ovo pišem, jer koga, ruku na srce, zanima tko je mene nakon izlazaka dovodio doma. Upravo sam saznala jednu groznu vijesti, a povezana je s brojem poginulih na hrvatskim cestama.
Ne znam koja je to takva loša vijest po redu u zadnjih godinu, dvije.
I to me potaknulo da pišem o prometu. Preplavljeni smo reklama na radiju i televiziji o brojevima i postocima poginulih na hrvatskim cestama protekle godine. Morate priznati da su jezivi. Prestrašni.
Ja sam mlad, neiskusan i loš vozač. Dobro, možda ne toliko u vožnji ali u parkiranju, okretanju itd. sam katastrofa (pa žena sam =)). Ipak, baš zbog toga se trudim biti što opreznija. Ono što je najzanimljivije da sam već uletjela i u škare, da su mi na brzoj cesti izlijetali automobili sa sporednih cesta, da su mi usred najprometnije gradske ceste, pri vožnji od nekih 70- ak km/h auti jednostavno KOČILI, kako bi pogledali kartu grada.
Hvala Bogu, ali sama sebe zbog loše vožnje nikad nisam dovela u opasnost (osim pri parkiranju, ali tad je moj auto u opasnosti=)). Naravno, ne mogu iz toga zaključiti kako svi mladi vozači ne pretjeruju u brzini i ne poštuju pravila, ali mislim da ima i drugih rizičnih vozača, na koje se ne obraća dovoljno pozornosti.
Na primjer, stariji vozači (a pri tome mislim na one starije od 60 godina) po meni su jako, jako rizična skupina vozača. Najčešće upravo ti vozači voze najčešće stare, već neispravne aute ili nisu upoznati s novim pravilima, a i njihovi refleksi nisu jednako brzi kao kod mladih vozača.
Također, nikad se nisam nešto posebno bunila protiv zakona 0 promila jer alkohol je uistinu jedan od najopasnijih čimbenika u vožnji, kao niti protiv zakonom propisanih ograničenja brzine, a pogotovo ne protiv visokih novčanih kazni za kršenje prometnih pravila.
Međutim, ono što mi posebno smeta je pitanje koliko se zapravo vrši kontrola brzine i alkohola kod vozača. Dolazim iz manjeg mjesta i znam da svi moji vršnjaci,unatoč zabrani vožnje iz 23 i 5 sati ujutro, voze u bilo koje doba dana, s bilo koliko promila u krvi i velikim brzinama na brzinomjeru.
Kad čujem tako neku groznu vijest o mladom vozaču koji je izgubio život u ranojutarnjim satima, pri povratku kući nakon izlaska, ili o nekome (neovisno o dobi) tko je zbog velike brzine ili količine alkohola u krvi izgubio život, pitam se zašto se to nije moglo spriječiti.
Crna kronika preplavljena je takvim naslovima, iz svih krajeva države, i zbog toga mi se čini ne da policija ne obavlja dobro svoj posao (jer ne znamo podatke koliko puta su takvi vozače spriječeni u kršenju zakona) već je očito kako kontrole nema dovoljno.
Mislim da upravo na tome naša policija mora proraditi, svaka čast na reklama koje nas upozoravaju na opasnosti u prometu, ali davno je netko rekao da riječi neće toliko utjecati na ljude kao djela.
I ovaj vikend dobro se zabavite, ali palite automobile kada ste popili, ne vjerujte nikome tko je pod utjecajem alkohola ili ima potrebu dokazivanja svoje, najčešće muškosti, jurnjavom po cestama. Možda bi vam jedan poziv taksi službi (a znam da su skupi) mogao spasiti život...
Čuvajte i pazite sebe i druge!
Također pročitajte odlične postove na nehajeva.blog.hr i kulennovaseka.blog.hr o biciklističkim mukama u prometu.
četvrtak, 17.05.2007.
morala sam...
Eto... baš sam mislila da neću, ali nakon što sam tri puta pokušala pisati nekakv post o bilo čemu, ne mogu, a da i ja ne progovorim nešto o ovogodišnjem Eurosongu.
Kao prvo, iskreno, nemam pojma kakve bi veze trebao Eurosong imati s politikom. Ali u našoj državi smo i ta dva pojma uspjeli pomiješati.
Dakle, kao što jednom davno rekao jedan moj poznanik «Svaka glazba je umjetnost i kao takvu je treba poštivati.». I samoj mi se to nekad čini nezamislivo, jer ne mogu baš sve poštivati, ali mislim da je ključna riječ ovdje glazba. A svi znamo što je glazba, i svi znamo kako je vrijeme najbolji pokazatelj kako nešto vrijedi. Sjećam se, kad sam bila mlada, i rekla sam mami i tati kako će čuvene Spice girls slušati još i moja djeca. Naravno, rekli su mi da ćemo to vidjeti nakon pet godina i kako su Stonesi, Beatlesi itd. prava glazba jer ih slušaju i sadašnje generacije.
Iako se vjerojatno neće svi složiti s time, samo se zapitajte što ćete vi svjoj djeci pustiti i reći «E ovo je dijete drago, slušala tvoja mama/tata pred 30 godina». Također, može nam se nešto ne sviđati, možemo to ne slušati, ali redje bilo što poštivati, jer nekom se to sviđa, nekom to može uljepšati dan.
Ali, back to the point...Dakle, čula sam jako puno kritika na račun srpske predstavnice. Ono što me najviše iznenadilo je da sam na vijestima čula snimku s Youtube- a u kojoj je (navodno) britanski autor srpsku pjesmu proglasio plagijatom. Smiješno mi je da to isto nismo objavili u vijestima i kada su naše predstavnike prozivali za plagijat, kao i druge pobjednike Eurosonga.
Drugo, problem je nastao i što smo Srbima dali 12 bodova. Ja ne razumijem taj problem, jer nismo im dali 12 bodova za ništa drugo osim za pjesmu koju smo očito procijenili najboljom. (uostalom, pjesma je i pobijedila s 30 bodova razlike).
Osim toga, to nije prvi put da im dajemo 12 bodova,
Meni se osobno pjesma sviđa, najviše zbog fenomenalnog glasa, ali i u usporedbi s drugim natjecateljskim pjesmama je uistinu zaslužila pobjedu, iako znam kako je sigurno neću pjevati svojoj djeci (danas sam sva u odnosu majki i djece
).
S druge strane, Eurosong već godinama nije zbor niti za najljepšu, niti najbolju pjesmu Europe (tko ne vjeruje- poslušajte Ruslanuili Sertab Ernerer, pobjednice Eurosonga u zadnjih nekoliko godina, ili prošlogodišnje pobjednike Lorde). Italija je dobro napravila kad su odustali od natjecanja, jer na Eurosongu više nije bitno niti kako tko pjeva, niti što pjeva («Štikla»), bitno je da je atraktivan, i zato mi je i najviše drago zbog ovogodišnje pobjede. Srpska predstavnica odlučila je nastupiti u sakouu i tenisicama, nema ekstenzije, ali ima ono što je nekad bilo jedan od najvažnijih elemenata- glas.
I nadalje, želim napomenuti da ova pjesma nema aposlutno nikakve veze s narodnjacima, i da je otpjevana na nekom drugom jeziku (npr. engleskom), ne bismo niti mogli prepoznati da je srpska.
Što se tiče naših predstavnika, i prepucavnja Dade Topića i A. Kostadinova po novinama nemam komentara, scenski nastup anm je bio katastrofa, i mislim da su svi zajedno trebali dogovoriti oko toga, ako nam je već stalo do tog finala, jer to očito pali. I nadam se da se daljne predstavnice više neće skidati (a sve je počelo s Danijelom, pa Doris, pa balerina kod Karana, pa Severina, pa eto sad Iva Gluhak).
I Hrvati su željni dobre pjesme i izvedbe (iako je, naravno, ova pjesma puno kvalitetnija od «Štikle», bez sumnje). Možda trebamo postrožiti Doru tako da nikakvi višePetri Panovi i Snjeguljice ne trčkaraju po sceni. Zapravo, ovogodišnje Dore ne želim se ni sjećati. SRAMOTA!
Eto, iako nisam nikako htjela, na kraju sam povezala glazbu i politiku, i sad mi je krivo zbog toga, ali morala sam ovo objaviti.
Želim vam ugodnu večer, dan, vikend.... uz mnoštvo dobre glazbe... po vašem ukusu.
nedjelja, 06.05.2007.
tko je ovdje lud?
Eto već duže nisam ništa napisala, nisam imala nikakvu inspiraciju pa nisam željela nepotrebno forsirati besmisleno slaganje rečenica. I eto, baš kad sam mislila da do srijede sigurno neću imati vremena ništa napisati (jer mi «gori» pod nogama zbog kolokvija u utorak) ovo o ćemu ću danas pisati je nešto što me toliko ... (tražim pravu riječ)... šokiralo da sam morala odmah prokomentirati.
Vratimo se dvije godine unatrag.
Policija je pretraživala obiteljsku kuću tadašnje ravnateljice Caritasa, Jelene Brajše zbog optužbi za gospodarski kriminal. Međutim, problemi su nastali kada je policija na njezinom RADNOM STOLU pronašla OTVOREN dnevnik u kojem je kuhar u dječjem domu Brezovica, Mijo Penić, opisivao do detalja seksualno zlostavljanje zaposlenice doma. On je zasad nepravomoćno osuđenog za silovanje 25-godišnje retardirane zaposlenice doma.
Brajši su sudili da je počinila kazneno djelo sprječavanja dokazivanja sakrivajući dnevnik. Što je prva začuđujuća činjenica, s obzirom na to da je žena znala što se zbiva i nije pružila pomoć niti je to ikome prijavila, što je po meni automatsko pasivno sudjelovanje u zločinu. Ali ne, osudit ćemo ju samo za sprječavanje dokaza. Nadalje, apsurdno, smiješno, žalosno, tragično, ma UŽASNO je obrazloženje sutkinje Sanje Mazalin. Naime, ona je odbacila optužnicu ocijenivši ju traljavom, odnosno ustvrdivši da je tužiteljstvo Brajšu gonilo za nepostojeće kazneno djelo. 
(Btw....Ovo me sve podsjeća na jedan slučaj pred nekih pet godina, kada je jedan zagrebački doktor silovao svoje dijete od P E T godina i OSLOBOĐEN je svih optužbi zbog toliko nevjerojano apsurdnih stvari, proceduralnih pogreški i slični gluposti i sranja. Da, taj čovjek danas normalno hoda ulicama Zagreba, i kao ugledni doktor i dalje liječi svoje pacijente.
)
Da se vratim na slučaj Brajša- općinska državna odvjetnica Željka Pokupec u petak navečer novinarima je izjavila da je iznenađena apsurdnom i kontradiktornom odlukom sutkinje. «Ako je sutkinja smatrala da u optužnom prijedlogu nije opisano kazneno djelo, prema Zakonu o kaznenom postupku trebala je odbaciti optužni akt ili tražiti nadopunu. Nevjerojatno je da sudac smatra nevaljanim optužni akt, a ulazi u raspravu. Najveći problem je u tome što sud nije proveo dokazni postupak kakav smo tražili i nije saslušao nijednog predloženog svjedoka». Mislim da ovu izjavu nije niti potrebno komentirati, ona je još jedan dokaz kako funkcioniraju pravosuđe i pravda u ovoj našoj državi.
Brajša je i 7. lipnja 2006. također nepravomoćno oslobođena optužbe da je u svome domu namjerno skrivala dokaze o zločinima u dječjem domu Brezovica. I tada NIJE osporena činjenica da je dnevnik tog pedofila bio u Brajšinoj kući, jer dnevnik tamo bio jest (iako je Brajša tvrdila da ona za njega uopće ne zna), već je osporen način na koji se vodio istražni postupak. I sad se ja pitam, je li stvarno moguće da nam cijelo odvjetništvo, tužilaštvo, sudstvo i svi ti pravosudni organi nisu u stanju sastaviti normalnu optužnicu u kojoj nitko neće držati stranu žene koja je znala sve o monsturoznom zlostavljanju. Da stvar bude bolja, joše je jedan monstrum iz Brezovice (domar) optužen i osuđen za seksualno zlostavljanje nad mentalno zaostalim djetetom.
Iako je Brajša tvrdila kako je dnevnik podmetnut u njezinu kući prije ili za vrijeme pretresa (kako da ne, policajci su to podmetnuli. Baš im je cilj smjestiti ravnateljici Caritasa ) kako je moguće da jedna tako divna, humana, požrtvovna žena (koja se slikala za Gloriju sa ne znam koliko posvojene mentalno retardirane djece, želeći uvjeriti narod koliko je divna) nije znala o čak DVA dokazana slučaja zlostavljanja u Brezovice??! Koliko je toga bilo, što mi ne znamo, niti ćemo ikad saznati?
I za kraj, izdvojila sam nekoliko NEVJEROJATNO SRAMOTNIH članaka iz Kaznenog zakona RH:
Članak 189.
«Tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s drugom osobom, iskoristivši njezinu duševnu bolest, duševnu poremećenost, nedovoljnu duševnu razvijenost, neku drugu težu duševnu smetnju, ili kakvo drugo stanje te osobe zbog kojeg ona nije sposobna za otpor, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.»
Članak 190.
«Tko drugu osobu prisili na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju ozbiljnom prijetnjom nekim teškim zlom, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.»
Članak 191.
« Tko zlouporabom svog položaja navede na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju drugu osobu koja se zbog teškog imovinskog, obiteljskog, društvenog, zdravstvenog ili drugog teškog stanja ili teških prilika nalazi prema njemu u odnosu zavisnosti,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.»
Članak 186.
« Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju stranu državu, njezinu zastavu, grb, himnu, poglavara ili diplomatskog predstavnika u drugoj državi,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.»
Zar nije smiješno da ne smijemo izvrgavati ruglu ovu našu državu, kako ne bismo dobili kaznu zatvora od tri mjeseca do tri godine, državu u kojoj za silovanje duševno bolesne ili nemoćne osobe možete dobiti maksimalnu zatvorsku kaznu od pet godina? Presmiješno. Kada sam ovo pročitala, slučaj Brajša više mi nije ništa neobično.
